[GTranslate]

ŠTA JE UM?

ŠTA JE UM?

Nije pitanje svih pitanja, ali je jedno od onih koje predstavlja do sada neodgonetnutu zagonetku sa predznakom „večne misterije“ i bezbroj pokušaja definisanja. I upravo je to pitanje postavljeno nedavno na jednom skupu tragalaca za istinom i drugačijim modelom življenja.

Odgovora, naravno, nije bilo. Ali me je pitanje potaknulo da promislim o mogućem odgovoru. I stigao je odmah, u obliku nekoliko jasnih, kratkih, jednostavnih rečenica.

Cenim jasnoću, jednostavnost i sažetost. Smatram da se velike Istine odlikuju i otkrivaju upravo ovim kvalitetima. I posebno cenim odgovore koji su došli iznutra, ili „prošli kroz mene“, mada je i to diskutabilno – jer um koji definiše samog sebe pod velikim je znakom pitanja…
.
Odakle zaista stižu odgovori koje olako prisvajamo kao „naše“? Nisu li to ipak odjeci akaše, Univerzalne Kosmičke Svesti ili Kosmičkog Uma, odgovori koje „čujemo“ onda kada smo tihi, otvoreni i spremni da primimo odgovor koji tražimo?
.
Odakle god da je ovaj odgovor došao, meni je dovoljan i ja sam njime zadovoljan u ovom trenutku, na ovom nivou razumevanja Stvarnosti na kome se sada nalazim. U najmanju ruku zato što je racionalan, operativan i prilično otvoren za evoluciju i nadogradnju.
.
Evo tog odgovora:

Um je dinamička energetsko – informaciona struktura sazdana od misli, iskustava, sećanja, asocijacija, senzacija i emocija – uskladištenih na hardveru mozga i centralnog nervnog sistema (CNS) koja filtrira i tumači realnost.
.
Sve senzacije i informacije koje iz spoljašnjosti i unutrašnjosti (koja je za um takođe spoljašnji fenomen) dotiču tu strukturu – bivaju procesuirane na osnovu već raspoloživih podataka i integrisane u strukturu uma – nadograđujući je novim setom iskustava, uverenja, pogleda na svet (svetonazora).
.
Um je dinamična struktura u stalnoj evoluciji i interakciji sa Svepostojanjem. Granice uma su granice našeg iskustva i one su promenljive, prilagodljive i rastegljive.
.
Um je subordiniran Čistoj Svesti ili Apsolutu, jer je uslovljen i ograničen. Odnos uma i (Kosmičke) Svesti je identičan odnosu manifestacije i Nemanifestovanog (Izvora), ograničenog i Neograničenog, inteligentnog sluge i Apsolutnog Gospodara.
.
Ukratko:
Um je operativni sistem Kosmičke Svesti inkarnirane u materiji.

*
P. Šumski

Srebrno jezero, maj 2026

*
www.ekologijasvesti.com

Promocija druge knjige ©Stihoterapije: TAJNA IMENA LJUBAVI

Dragi prijatelji,

pozivam Vas na

radionicu © STIHOTERAPIJE i promociju knjige

“TAJNA IMENA LJUBAVI”

u četvrtak, 14.05.2026. od 18 h u Studiju 369 Zlatnog doba
*

KAKO SE POSTAJE BLIZAK

Kako se postaje blizak
kako neke oči postanu tvoje
pa kada u njih gledaš
vidiš samo jedno, a ne više dvoje?
.
Kako se postaje blizak
i neke ruke postanu tvoje
pa kada ih u svojima držiš
ne osećaš da ste dvoje?
.
Kako se postaje blizak
pa nečije srce kuca – ko tvoje
i čak i kada niste više ko jedno
znaš da niste ni dvoje?
*
Edicija © Stihoterapija nastavlja svoj let.
Počelo je „Plamenom svesti“ (2024), prvom knjigom Stihoterapije.
Nastavlja se „Tajnim imenima Ljubavi“ (2026.)

Poezija koja je moj život, ne prekida svoj isceljujući tok.
Ovog puta stihovima i bojama Ljubavi:
118 pesama zabeleženih tokom 20 godina na svim plovidbama srca…

*
Vreme: četvrtak, 14.05.2026. od 18 h

Mesto: Studio Zlatno doba 369,
bul. Milutina Milankovića 94/IV, Novi Beograd

O knjizi govore:
Tamara Lujak, književnica i recenzent
Petar Šumski, autor

Stihuju:
Nataša Stanić i autor

Izbor muzike: Autor i muzičar iznenađenja…

*
Zbog ograničenog broja mesta, molim Vas da najavite svoj dolazak najkasnije do
srede, 13.05.2026. na: 064 26 52 916
*

Dajmo šansu – Ljubavi i Poeziji.
Jer sve drugo smo već probali.
Oživimo Poeziju – Poetizujmo Život!

www.stihoterapija.in.rs

ČOVEK BEZ SVOJSTAVA (O slobodi da se bude – Niko)

ČOVEK BEZ SVOJSTAVA
(O slobodi da se bude – Niko)

N
e mogu da lažem, ni sebe, ni vas: prepun sam svojstava! Po njima ćete me prepoznati u gomili, ma koliko diskretna ta svojstva bila: visina, oblik, način odevanja, hoda, izražavanja, zračenje aure, miris tela… Ona su moj otisak, jedinstvena aroma postojanja u ovom materijalnom svetu. Ona su izraz ličnosti, tako moje i ničije više… A opet, ja nisam ta ličnost. Ona je puka maska, samo (ob)lik navučen na bezoblično, lično na bez-ob-ličnom, ime napisano na onome što nema imena… To, što izgleda tako stvarno i čvrsto – to je ono nestvarno, to je ono što ja nisam u Stvarnosti. Svojstva su boja naneta na prazno i čvrsto zategnuto platno života koje je pre svake slike, pre svakog svojstva. Ono naizgled nestvarno, nevidljivo, bezoblično, prozračno, neuhvatljivo… na šta su sve boje mog života nanesene, sva svojstva upisana – samo to je Stvarno, i to ću vam jednostavno dokazati.

I ako niste slikar, ovo ćete razumeti: Na čemu bi stajele boje da nema platna? U vazduhu, u praznom prostoru? Teško. Jeste li ikada pokušali da naslikate nešto na vazduhu? Ne trudite se. Dobićete samo gomilu prolivene boje na podu…

Belina slikarskog platna je podloga bez koje ni tih svojstava ne bi bilo, materijalni izraz onoga što je bez svojstva, a čini podlogu za koju prianjaju sva svojstva, na koju su ona nanesena. Zamislite boje koje kažu: „Samo mi postojimo, samo mi smo važne, mi smo slika i nema ničeg drugog osim nas! Pogledajte kakve smo – raskošne, svojstvene, jedinstvene…!“ A onda neko, diskretno, jednim potezom veštog čarobnjaka, izvuče platno iza slike i boje se raspu u ništavilu, slika nestane u nepostojanju… Ono što je samo bez boje, drži sve boje na okupu, daje im podlogu na kojoj mogu da po-stoje.

A i samo to platno, i ono je nestvarno, iako stvarnije od boja na njega nanetih!

Ko drži to platno? Kako je nastalo? Od čega? Od prvobitne zamisli Tvorca koji je upreo neke niti i zategao ih na ram, koji čini okvir života. Svemu je prethodila misao, namera da se platno stvori, da bi slika imala na šta da se nanese… Ako je majstor-slikar to uradio u materijalnoj realnosti, ko je to uradio u nematerijalnoj, onoj koja je prethodila ovom stvorenom svetu, pre svakog objekta, pre rama, platna, boja, tela, života…? Ko je napravio okvir našeg života, okvir svih života pre nas do samog početka, do prve klice života? Ko je istkao platno, ovu prelepu planetu sa svim svojim čudima, da bude podloga slici naših života? Nemojte reći da su sami od sebe nastali!

Postoji početak, i on je pre svakog početka koji možemo zamisliti, jer nije u vremenu, jer nije čak ni u prostoru. On je prostor sam, iako je i prostor u njemu. Jer je svugde i nigde. Jer je pre svakog svojstva, a ipak, On je inteligencija koja stoji iza svih svojstava…

Svojstva… Ona me određuju i ograničavaju, sputavaju, ako se za njih držim, ako verujem da sam ja ta slika, a previđam platno bez svojstava iza slike mog života. Budalasto je i ograničeno misliti da si neko, kada bi mogao biti bilo ko, ili prosto – niko. Najteže je, naizgled, ono što je najlakše: Biti NIKO. Niko ne želi da bude Niko, jer smo svi zaljubljeni u naše identitete, u naše posebnosti, u naša svojstva… A Biti Niko je beskrajno prostranije, nego biti NEKO. Biti  „Neko“, znači biti određen, ograničen. Biti „Niko“, znači biti slobodan od svakog identiteta, od svakog svojstva, svakog ograničenja sa mogućnošću da budeš – bilo ko, ili bilo šta. Jer iz praznine bez svojstava, iz beline platna pre svake slike, nastaju sve slike. Na samom Izvoru Stvaranja, tamo gde je sve još samo beskrajno polje svih mogućnosti, još nemanifestovanih, nalazi se prostor (manji od tačke) jedine stvarne slobode, slobode izbora – mesto bez svojstava, u prostoru pre prostora. Samo na tom mestu ja jesam. Samo to mesto Izvor je sveg života, intenziteta, obilja…

Ako izbrišem sliku nanetu na platno koja predstavlja moj poznati lik, sliku svog života – šta preostaje? Život sam. Beskraj mogućnosti koji se otvara – čoveku bez svojstava.

*
Tišina je pozadina zvuka.
Tama je pozadina svetla.
Praznina je pozadina Punoće.
Nemanifestovano je iza sve manifestacije.
Ne-Biće je izvor Bića.

*

P. Šumski,
u ime Onog Bez Imena i svojstava
17.02.2016

www.ekologijasvesti.com
*

PUTEVIMA HOLISTIČKIH NOMADA (5): Andi: Tajne drevnih civilizacija Inka i Tiwanaku

PUTEVIMA HOLISTIČKIH NOMADA (5):
Andi: Tajne drevnih civilizacija Inka i Tiwanaku

Пred nama je novi susret sa daljinama na koje nas vodi Alen Santrač, svetski putnik i osnivač brenda Holistički nomadi.

Teme ovog susreta biće:

– mistične civilizacije Tiwanaku i Inka u Peruu i Boliviji: spoj drevnih znanja
– vanvremenska znanja i mesta moći Anda
– Andi i prašuma, dva različita sveta
– sličnost i povezanost civilizacija Tiwanaku i Inka
– kosmologija, verovanja i sveta mesta
– činjenice još nedovoljno poznate našoj javnosti, uz mogućnost organizovanja puta u ove dve zemlje na potpuno drugačijoj osnovi u odnosu na klasična turistička putovanja.

*

Predavač: Alen Santrač, osnivač brenda „Holistički nomadi“

Domaćin: Petar Šumski

Vreme: utorak, 21.04.2026. od 18 h

Mesto: Studio 369, bul. Milutina Milankovića 94/VI, Novi Beograd

Ulaz na bazi donacije.

Informacije i rezervacije do 20.04.2026. na: 064 26 52 916

Broj mesta je ograničen!

*

Put svakog nomada započinje prvim korakom…

Dobro došli!

 

 

Како створити одрживу заједницу (3): 22 ПРОЛАЗА У СЛОБОДУ

КАКО СТВОРИТИ ОДРЖИВУ ЗАЈЕДНИЦУ (3): 22 ПРОЛАЗА У СЛОБОДУ

Јесте ли се икада запитали:

Шта мени значи слобода?

Шта ме заробљава, а шта ме чини слободним?

Шта је то што ослобађа моје време, енергију, простор, мисао, свест, говор, дух и биће?

Може ли се живети неодрживо и бити слободан у исто време?

Зашто је заједница важна?

Ако желимо да победимо систем, или просто да из њега изађемо, једно је сигурно: не смемо да играмо по правилима система, јер она нису писана да бисмо ми по њима побеђивали, већ да би систем по њима побеђивао. И опстајао. Морамо да напишено сопствена правила и њих да се држимо.

Пролази постоје.
Неке знате.
Неке сте искусили.
За неке сте вероватно чули.
За неке ћете чути први пут, или ћете их тако доживети.
*
Сусрет започињемо филмом изненађења и завршавамо разговором и стварањем духовног простора слободе.

*

Догађај: 22 ПРОЛАЗА У СЛОБОДУ

* Време сусрета:  четвртак, 09.04.2026. од 18 ч

* Предавач и модератор: Петар Шумски, дипл. просторни планер и дизајнер пермакултуре

* Место: Студио 369, бул. Милутина Миланковића 94/ VI спр.

* Улаз: на бази донације

* Информације и резервације СМС-ом на: 064 26 52 916 најкасније до 08.04.2026.

Број места је ограничен!

Добро дошли!

*

 

 

Светлана Дингарац: Тврђаве и утврђени градови Србије

Позивамо вас на представљање пројекта:
ТВРЂАВЕ И УТВРЂЕНИ ГРАДОВИ СРБИЈЕ

од праисторије до 20. века –

Пројекат „Тврђаве и утврђени градови Србије“покренут је 2018. године са циљем да се овај важан сегмент националне културне баштине представи јавности и сачува од заборава. Тврђаве су кроз векове имале вишеструку улогу: поред одбрамбене, биле су и средишта политичког, економског и културног живота, те значајна сведочанства прошлости простора данашње Србије.

Пројекат обухвата утврђења из касноантичког, рановизантијског и средњовековног периода.

Ауторка пројекта и портала www.tvrdjave.rs., Светлана Дингарац, члан је УЛУПУДС-а и кандидат за мајстора фотографије Фото савеза Србије,

Фотографијом се професионално бави више од две деценије, излагала је на више од 150 колективних и више самосталних изложби, а њене фотографије објављиване су у бројним часописима и пројектима широм света. Кроз своје пројекте спаја фотографију, историју, археологију и путовања, са циљем да очува и популаризује богато културно наслеђе Србије.

Од 2018. године систематски истражује и фотографише утврђења широм Србије – до данас је евидентирала више од 200 тврђава и старих градова.

Шта ћете чути на предавању:

  • где се налазе најстарија утврђења Србије
    • како су тврђаве настајале од праисторије до модерног доба
    • њихове војне, политичке и културне функције
    • занимљиве приче са терена и непознате локацијеПредавач: Светлана Дингарац, члан УЛУПУДС-а и кандидат за мајстора фотографије

Место: Студио 369, Бул. Милутина Миланковића 94 / VI спрат

Датум: уторак, 31. март 2026.

Време: 18:00 ч

Модератор: Петар Шумски, стихотерапеут

Улаз: на бази донације

Информације и резервације на: 064 26 52 916 најкасније до 30.03.2026.

Број места је ограничен.

*
ДОБРО ДОШЛИ!

Metafizika vatre

METAFIZIKA VATRE

*
Bez malene iskre, velika se vatra  ne pali.

Bez prostora, bez praznine, i najveća vatra se gasi.
*

Tomazen

 

Plamen se pojavljuje niotkuda.
Osvetljava i greje svet neko vreme i nestaje u Nepoznatom iz koga je i došao, kao da ga nikada nije ni bilo.

Kako nastaje vatra?
Potrebni su iskra (koja je toplota i svetlost) i gorivo, seme vatre i supstanca za održavanje i rast semena u plamen.
Toplota iskre nije dovoljna. Potrebno je gorivo.
Gorivo samo nije dovoljno. Potrebna je toplota iskre.

Gde je vatra pre pojave goriva i iskre?
Gde odlazi vatra kada je gorivo potrošeno?
Vatra prebiva u Nemanifestovanom. Susret, dodir iskre i goriva daće vatru.
Susret iskre i goriva preobražava iskru i materiju u plamen i pepeo.

Postoji li vatra pre i posle susreta? Šta nestaje?
Kada je gorivo potrošeno, život vatre nestaje: nestaju svetlost i toplota.

Šta ostaje?
Ostaje pepeo, nekad čak ni to. Sećanje na vatru koje nije vatra.
U pepelu nema vatre. Samo trag bez prisustva suštine: svetlosti, kretanja i toplote koji su tri kvaliteta energije.
U pepelu nema vatre: Trag nije isto što i zver koja ga je ostavila svojim prolaskom.

Vatra je novi kvalitet nastao susretom iskre i goriva. Iskre koja je seme vatre i goriva koje je tlo na kome vatra raste.

Vatra je parabola i simbol postojanja svega suštinskog i svega prolaznog u svetu koji mislimo da poznajemo: Života, Ljubavi, Strasti.

Život, Ljubav i Strast, kao i Vatra, imaju svoj početak, trajanje i kraj.

Oni su novi kvalitet koji nastaje susretom (dodirom) dva bazična kvaliteta: iskre (života, ljubavi, strasti…) i materije (tela, duša…). Iskra je Duh koji oživljava materiju.

Trenjem dva kamena ili drveta, u polju između dva različita potencijala, nastaje iskra. Uz prisustvo goriva – pretvara se u plamen. Bez goriva – trenutno zgasne.

Susretom dve duše – javlja se Ljubav.
Susretom dva tela – pali se plamen Strasti.
Susretom jajne ćelije i spermatozoida – pali se Život.
I plamen Života traje u telu do njegovog sagorevanja.

Plamen je kvalitet nastao iz susreta i dodira kompatibilnih različitosti.
Plamen vatre je ono «između» svetova: to je Reč koja spaja jednom razdvojeno, do konačnog spoja i sagorevanja u Jednom.
Plamen je povratak Izvoru.
Vatra je sećanje prolaznosti na Večnost.
Vatra je sećanje prolazne materije na njen Izvor u nematerijalnom i Večnom.
Ona dolazi iz Nemanifestovanog Večnog, i u Nemanifestovano Večno se vraća.

Vatra: plamen Života, Ljubavi, Strasti – to je simbol našeg Porekla, Dah života koji dolazi iz Večnosti u prolaznost kao izdah, i u Večnost se, kao udah – vraća.

Život, Ljubav, Strast – to su oblici vatre koja je dah Izvora koji oživljava Kreaciju.
Izdah: život, pokret, svetlost, toplina…
Udah: smrt, nepokretnost, tama, hladnoća…
Izdah: pokret ka Postojanju.
Udah: povratak u ne-postojanje.

Vatra je dah Života, čitav Univerzum, čitavo oživljeno Postojanje, koje je izdah Večnog, Nemanifestovanog, Beskonačnog i Sveprisutnog Principa – Jednog koji se podelio na dva da bi susret bio moguć, da bi život bio moguć. Jednog, koji se podelio na 2 da bi nastalo 3: što je Život, Ljubav, Strast – Plamen vatre…

Iz Ništa – Nešto. Nešto u Ništa.
Iz Ništa – Nešto. Nešto u Ništa.

Diše nas.
*

SMISAO VATRE

da zagreje
da zapeče
da zapali
da sprži
da sagori

da istopi
da zatre
da prikrije
da pročisti
da oslobodi
da oplodi

da uznese
da opomene
da probudi
da kaže
ko si…
*

Petar Šumski: SVI PUTEVI VODE U MIR (knjiga u pripremi)
*
Informacije o knjizi i načinu na koji možete podržati ovo izdanje:
https://belegbg.wordpress.com/2026/02/22/od-plamena-svesti-2024-do-plamena-ljubavi-2026/

Погледајмо природу…


ПОГЛЕДАЈМО Природу. Она је наш савршен одраз. Препуштена сама себи, потпуно је самоодржива, самоорганизована, здрава и хармонична: буја, цвета и шири се у обиљу животне снаге. Она је самодовољна јер је потпуно Божанска. Ако је Природа здрава, то је знак здравља Човечанства. Ако је Природа болесна, болесно је и Човечанство: наша болест разбољева Природу. Ако Природа умире, умире и Човечанство. То је оно што се управо дешава на Планети. Човек без Природе не може опстати. Из ње смо потекли и од ње зависимо. Природа не зависи од нашег постојања или непостојања, већ само од нашег односа према њој. Или је чувамо, одржавамо и мудро њом управљамо, или је уништавамо нашим понашањем. Или смо у поштовању и захвалности, или је експлоатишемо, несвесни њене Божанствености и улоге у нашем постојању. Јер, Природа је наша материјална колевка која храни и одржава ова тела, не само материјална.

Убијемо ли Природу, пресудићемо себи самима. Зашто то радимо? Има ли тривијалнијег разлога од новца, профита, себичног интереса укорењеног у похлепи? Нема ни тривијалнијег ни другог разлога за убијање Мајке Природе (или Планете Земље) – осим похлепе и жеље за потпуном контролом над Животом. Човек одвојен од Природе, одвојен је од Бога. Јер Природа је прва рука Стварања, одувек и заувек Божанска, и преко ње ми увек имамо спој са Извором Живота, са увек живим Богом. Природа је одувек била и остала потчињена Божијој вољи, и делом човековој, откада се Отац-Творац одрекао дела своје, до тада Апсолутне Воље, да би сину и кћери својој – да би Човеку дао слободу воље. А шта човек чини са тим, од Бога датим даром над даровима? Злоупотребљава га и користи за деструкцију себе и свог Божанског окружења – Мајке Природе! Човек се заиграо и заборавио под утицајем Тамних Сила које су  му поробиле свест и окренуле је од вере у Бога и Мајку Природу, од вере у Живот, ка вери у моћ новца и технологије!

Човек у јединству са Природом бескрајно је моћан, јер је у ЈЕДИНСТВУ са Оцем-Мајком-Богом. Одвојен од Природе, слаб је и подложан поробљавању, пре свега свести, подложан манипулацији и уништењу тела, душе и духа – јер се одвајањем од Природе одвојио од Бога!  То знају самозвани „господари света“ и човека систематски одвајају од Природе и уништавају је, слабећи Човечанство.

Шта чини пастир? Сатерује овце у тор да би мирно спавао, ујутро их помузао, ошишао и заклао кад дође време за то… Шта чине „господари света“? Сатерују нас, људе, у градове да би мирно владали! Сабијен на малом простору, одвојен од земље, од Извора Живота и егзистенције, потпуно завистан од свега што систем има да понуди – Човек је изгубио своју слободу и моћ, и постао бескрајно лак плен којим се исто тако лако може управљати.

То је знао и велики исцелитељ и учитељ Човечанства, Бруно Гренинг, који је још 50-их година прошлог века позивао Човека и Човечанство на „велики преокрет“ говорећи:
„Природа је Бог. Назад ка Природи, значи назад к нашем Господу Богу!
Не постоји неисцељиво. Једини исцелитељ био је и остаје наш Господ Бог!“

Крајем ХХ и почетком ХXI века, исти позив одјекује у речима кћери Божије, Анастасије. Сада позив долази са Далеког Истока, из непрегледних пространстава Сибира, можда последњег човековог уточишта од самоуништења. То је глас који позива Човека да се врати Природи и на једном хектару земље створи свој самоодрживи рај, своје завичајно имање, своје Пространство Љубави – за себе и своју породицу и потомство. То је залог и услов Чоекове слободе и срећног живота на Земљи као сина и кћери Божије!

ПОГЛЕДАЈМО око себе: окружени смо несумњивим знацима свеопштег моралног и духовног пада свих исконских људских вредности, уроњени у Велику Лаж свемоћи новца, технологије и тзв.“грађанских слобода“, лаж која је на сваком кораку болно очигледна: од корумпираних политичара на власти, корумпираних лекара и фармацеута, лажних миротвораца у разорним ратовима широм планете, бескрупулозних банкара и монетарних система поробљаваља човека, индустрије лаке и вулгарне забаве и моде (порнографија се одлично продаје), производње лажне „хране“, па све до нас, корумпираних потрошача навучених на велике лажи маркетинга и јефтиних шарених паковања пуних биолошки безвредне, стерилне, мртве и токсичне „хране“ пуне отрова са одложеним дејством… А то је тек прва станица на производној траци профита, која даље води до фармацеута, лекара и гробара на крају…

Није ли време да станемо и искорачимо из зачараног круга немоћи, лажи, болести?
Није ли време да Човек поврати своју, Богом дану моћ, које се олако одреко препустивши је институцијама система (здравство, црква, банкарски систем, политичари…), локалним марионетским режимима који извршавају налоге из невидљивог Центра моћи, и господарима света из сенке?
Није ли време за Велики Преокрет – за повратак Човека својим животним коренима, Мајци Природи и Творцу живота и постојања? Јер, шта је вредније од тога? Новац и каријера, конформизам потрошачког друштва увек на клик од испуњења свих жеља, борба за опстанак по туђим правилима – који нас коштају слободе, здравља, истинске радости, осећаја испуњености и живота?

Није ли време да се Човек сети шта значи БИТИ СЛОБОДАН?
Шта значи ВОЛЕТИ?
Шта значи РАДОВАТИ СЕ ЖИВОТУ?
Шта значи имати стварну моћ, МОЋ ЖИВОТА – у својим рукама?

Није ли време да искочимо из техно-воза који незадрживо срља у еколошку, биолошку, моралну и духовну пропаст, и вратимо се, понизно, једноставности и скромности, лепоти, пуноћи и истини Живота у сагласју са Мајком Природом? Када ако не сада? Јер, сутра је увек касно. Јер сутра, у оваквом свету и са овим правцем у коме иде – не постоји.

Ова планета, наша Мајка Земља, може без нас, може без Човека. Пример за то је напуштена чернобиљска област у Украјини, где живот после нуклеарне катастрофе, буја у свим облицима. Једино нема људи, на радост Природе која све осваја. Бог је увек ту да Природу подржи, исцели, обнови, оснажи, оживи. Бог је сам „софтвер“ по коме живот постоји и функционише. И тај софтвер је у свему, па и у Човеку. Али Човек, одвојен од Бога и Природе, Човек без Земље не може. Та спознаја је тачка преокрета у перцепцији света и нашег положаја у свету, тачка понизности: Нисмо ми господари овог света. Ми смо подстанари, корисници, управљачи, пазитељи и чувари, ко-креатори или – уништитељи, већ како се одредимо. Уништимо ли свет који нам је дат на служење – уништићео сами себе. И само себе. Свет ће опстати. Планета ће преживети и обновити се, са неким новим, надамо се, интелигентнијим чуварима и управљачима од нас. Бог неће дозволити да уништимо ову планету. Ово је Његов свет, Његова Божанска башта, нама поверена на чување. Ова Земља је Света, јер је Божија. Али нама Бог неће бранити да се самоуништимо – јер имамо слободу воље (коју нам је Он дао, са поверењем).

Зашто је не бисмо употребили на Добро? Одустајањем од похлепе, корупције лажном удобношћу, одустајањем вере у моћ новца, технологије и самозваних „господара света“?
Зашто ми, обични људи, не бисмо пружили руке једни другима, раширили их у загрљај и окончали све ратове који, као један, предуго бесне у нашим срцима?

Зашто не бисмо поверовали у моћ Љубави и Нежности, моћ Истине Јединства, насупрот моћи страха, грубости, агресије, лажи и подељености? Ко и шта нас спречава? Хиљадугодишња индоктринација страхом и навика веровања у Моћ Лажи, новца и силе?

Када престанемо да верујемо у ту ЛАЖ и све лажи којима су нас задојили – цео систем лажи у коме живимо срушиће се као кула од карата. Карта остаје у нашим рукама – кула пада! Отвара се простор СЛОБОДЕ и живот, СТВАРНИ ЖИВОТ тек тада почиње.

Дајмо шансу Истини.
Дајмо шансу Слободи.
Дајмо шансу Животу.

ПОГЛЕДАЈМО једни друге у очи, препознајмо се, признајмо све, и раширимо руке.
А затим се, заједно и радосно, срца пуног захвалности и Љубави, вратимо Природи, да започнемо ново – СТВАРАЊЕ.

Револуција срца је почела!
*
Петар Шумски
(Текст из нове књиге есеја о екологији свести која је у припреми.
За информације о претплати позовите: +381 64 26 52 916)

www.ekologijasvesti.com

Kako stvoriti održivu zajednicu u neodrživom svetu (1)

Dragi prijatelji,

pozivam Vas na predavanje pod nazivom:
– KAKO STVORITI ODRŽIVU ZAJEDNICU U NEODRŽIVOM SVETU –
čime započinje novi ciklus predavanja posvećen održivim zajednicama. Namera mi je da odgovorim na sva suštinska pitanja o stvaranju i rastu zdravih održivih zajednica, o realnim izazovima i preprekama na putu zajedništva i načinima njihovog prevazilaženja. Biće to uvod u socijalni aspekt permakulture.
✨🌿💫
Teme susreta:
Zašto je svet u kome živimo neodrživ?
Zašto je zajednica važna, pre svega?
Kako započeti stvaranje održive zajednice?
Koji su stubovi bilo koje zajednice?
Koje su pretnje po opstanak zajednice?
Šta jednu zajednicu čini održivom?
Šta kaže permakultura?
Primeri uspešnih (održivih) zajednica u svetu…
Poziv na zajedničko stvaranje.
✨🌿✨
Planirana je i projekcija kratkog dokumentarnog filma: Living lightly (ako bude dovoljno vremena) kao najava sledećeg susreta sa temom: “Komunikacija u održivim zajednicama”.
*
Vreme: subota, 07.02.2026. od 18 h
🍀
Predavač: Petar Šumski , dipl.prostorni planer i dizajner permakulture
✨
Mesto dešavanja: Studio 369, bul. Milutina Milankovića 94, 6.spr.
🍀
Učešće: na bazi donacije
✨
Zbog ograničenog broja mesta, prijave do 06.02.2026. na 064 26 52 916
*
Dobro došli!🙏☀

MEDITACIJA – SADA!

– SUTRE O MEDITATIVNOJ TIŠINI –

Na Početku beše Tišina.
A onda u tu Tišinu pade prva Reč…
Prva od mnogih.
I tu bi kraj Početku.

*

Meditacija je put povratka u Tišinu Prapočetka.
*
U tišini je Istina. Carstvo je u tišini. Meditacija je osluškivanje tišine i razgovor s Bogom u tišini.
*
Biće se otkriva u tišini uma, u mentalnoj praznini.
Isprazni se od svih sadržaja.
Ono što ostane – To si Ti.
To je tvoje Večno Lice.

Uđi u Tišinu iza svake tišine. Uđi u Jedno. U tebi je. U meni je…
Tome nas podseća meditacija.
*
Meditacija nas uvodi u Centar. Tamo gde je centar svesti, tu je Centar Sveta.
*
Meditacija je okretanje pažnje od spolja na unutra, vraćanje uma Kući. (Povratak bludnog Sina.)
Ulazak u tišinu i bivanje u tišini vlastitog Bića.
*
Meditacija je sjedinjenje uma i Srca u tišini punog prisustva.
*
Meditacija je povratak u spokoj Doma – povratak Izvoru.
*
Meditacija je put povratka u Izvorno Jedinstvo: stanje bivanja Bića u sebi.
Meditacija je sabiranje svesti iz sveta akcije, iz raspršenosti i rasparčanosti u svetu događaja koji su deo Maye, natrag u jezgro Tišine, u Istinu Jedinstva.
*
Meditacija je mir Doma dostignutog.
*
Ako je akcija praćena gubljenjem svesti o Sebi, ono što nas je odvelo od Kuće, meditacija je ono što nas vraća Domu koji je svest o Sebi, o Sopstvu koje je izvor svih događaja, neodvojiv od njih, ali ne i identičan sa njima.
*
Meditacija je seme, klica i plod samospoznaje: put povratka i cilj istovremeno.
*
Vraćajući nas iz nemira uma na periferiji (površini), u mir punog prisustva u Središtu (dubini) Bića, meditacija je put oslobađanja od iluzije dvojstva i izgubljenosti u beskrajnim manifestacijama Maye.
*
Meditacija je most svesti od obale neznanja (ropstva) do obale znanja (slobode). Savršeno vozilo svesti kojim prelazimo put od patnje-neznanja-ropstva, do stanja blaženstva-znanja-slobode.
*
Meditacija nas tišinom i mirom punog prisustva (koji su izvan reči i pojmova), izbavlja iz samozaborava izgubljenosti u rečima, pojmovima, pojavama, događajima. To je povratak Domu, jedinoj stvarnoj Slobodi.
*
Meditacija je odgovor na pitanje: ko smo i zašto smo.
*
Ako je odlazak iz tišine bio odlazak od Kuće, povratak u tišinu je povratak Kući. I gle, kuća nije dalje od središta naših sopstvenih Bića, od ognjišta Tišine koje se tu nalazi. Tome nas meditacija podseća i vraća. Ona nas ničemu ne uči, jer je stvarno Znanje, Istina našeg Bića, oduvek u nama. Meditacija nam samo pokazuje put i, ako joj dopustimo, nežno i nedvosmisleno dovodi do praga našeg Doma – Sopstva koje smo zaboravili da jesmo.
*
Ovaj svet je Stvaran, ali ne na način na koji ga vidimo. Naše viđenje sveta je nestvarno.To viđenje čini ovaj svet nestvarnim. Mi vidimo svet samo kao posledicu, a ne kao Uzrok, ne na Izvoru. I poput ludog baštovana, sečemo suve grane ili ih farbamo u zeleno, umesto da zalijemo biljku u korenu. Meditacija je zalivanje biljke u korenu.
*
Meditacija je smrt buke (uma), i buđenje tišine (Bića).
*
Meditacija je zaranjanje na dah ispod površine uma u dubinu Bića. Meditacija je potonuće površine i izranjanje dubine…
*
Meditacija je put pročišćenja svesti od svih nečistoća – do stanja Čiste Svesti.
*
Meditacija uklanja maglu i oblake misli koji zaklanjaju sunce Istine, Izvor Tišine i Radosti.
*
Meditacija je oko uragana: mirno, tiho, nepokretno Središte oko koga se vrtoglavo okreću vetrovi misli, emocija, događaja… Nepokretni Pokretač. Pramajka zvuka.
*
Uđi u nepokretno Središte i svi odgovori su Tu. Ne trebaju ti knjige, ni sveštenici, ni organizovana religija. Pronađi mesto potpunog spokoja i sigurnosti u sebi – i stigao si kući, vratio si se Domu.
*
Svo znanje je jalovo ako čovek nema srce i um oslobođene okova straha i držanja za “ja”. Meditacija oslobađa za Radost Bivanja, za IstinuBića.
*
Tišina je najdublja Istina Bića, sam Izvor Bića.

Iz te Tišine – Sloboda.

Iz te Slobode – Radost.

Iz te Radosti – Ljubav.

Iz te Ljubavi – Snaga.

Iz te Snage – Stvaranje.
*
Zašto ne čujemo Boga?
Tiši je od svega drugog.
Zašto ne vidimo Boga?

Manji je i veći od svega ostalog.
Zašto nam se Bog ne otkriva?
Tražimo ga u vidljivom – ne gledamo u prazninu.

Ne verujemo da je u vidljivom – tražimo ga u nevidljivom, čulima nesposobnim da vide nevidljivo.
Ne znamo da gledamo: manje od najmanjeg, veće od najvećeg.
Ne znamo da slušamo: tiše od najtišeg, glasnije od najglasnijeg.

Meditacija je takvo gledanje.
Meditacija je takvo slušanje.
*
Meditacija je poravnanje, usklađivanje sa Celinom Postojanja. Put povratka u Jedinstvo, u Svest Jedinstva. Prolaz u Središte Stvarnosti, u Srce Sveta.
*
Meditacija je tihi glas bez glasa samoreflektujuće svesti. Um okrenut na unutra dotiče Srce Stvarnosti u tišini, i biva transformisan, rastvoren u beskraju Jedinstva (Jednog) koje je polje čiste, bezgranične Svesti.
*
Meditacijom, um se utapa u beskrajni Okean Svesti i nestaje, gubeći svoje (individualne) granice, granice lažnog “ja” identiteta, i poistovećenost sa svetom prolaznih, iluzornih oblika.

Prepoznavši sebe u svemu, um postaje isto što i beskaraj čiste Svesti i Izvor  svega stvorenog. Prepoznavši sebe kao Izvor Stvaranja, um se oslobađa robovanja oblicima u svim aspektima sanjane stvarnosti. Um prepoznaje sebe kao nepodeljeno Jedno “Ja jesam” u svemu što jeste.
*
Kada se um nalazi u stanju potpunog, nepomućenog mira, bez spoljašnjih uzmenirujućih sadržaja, on gubi svoje individualne granice, širi se i stapa s Kosmičkom Svešću čiji je neodvojiv deo. To je ulazak u meditaciju. To je povratak Domu. Svest oslobođena stiska ego-uma vraća se svome izvoru, svojoj Sveukupnosti: Tišini koja je kolevka i matrica svega stvorenog.
*
Meditacija je Prirodni rezervat Tišine pod zaštitom Svesti.
*
Meditacija je ulazak u Svetost i Večnost sadašnjeg trenutka.
*
Dobra vest je: Ova patnja ima kraj.
Gde je ovoj patnji kraj? Šta je ove patnje kraj?
Odgovor je: Tišina i Beskraj.
*
Slušajte Tišinu, i ona će vas osloboditi!

*
Sedim u tišini.
Samo sedim, nesvestan tišine.
Nestaje onaj koji sedi.

Samo Tišina.

Dođi i sedi sa mnom u Tišini
Dođi i budi deo Istine.
Sedi i budi sa mnom u Istini
Budi deo moje Tišine.

*
Umesto zaključka

Sve što se o meditaciji može reći manje je od tišine koja ostaje iza poslednje ovde napisane ili izgovorene reči.
Meditacija je govor Tišine.
*
Tomazen: UČENJE MOKRE CEPANICE (2024)
www.ekologijasvesti.com


Knjgu zen priča „Učenje mokre cepanice“,
možete naručiti pozivom na +381 64 26 52 916
ili putem mejla: petar.shumski@gmail.com