[GTranslate]

KARMA

K A R M A

U sebi ti nosiš celo čovečanstvo
zarobljeno delima prošlim:
u tebi je svaki čovek, žena i dete
u tebi je svaki rat i svaki greh
svaki zločin i ljubavi čin
svaki san i svaka nada
od pamtiveka…
a ti si strela vremena
koja je stigla u SADA
da bi sve to –
sve svoje pretke
zarobljene u paklu nesvesnog
i nedosanjanog iskupila
i jednom za svagda oslobodila.

I tek kada u nutrini svojoj
molitvom i pokajanjem
oprostom i saosećanjem
zahvalnošću i razumevanjem
oslobodiš staro čovečanstvo
tek tada –
bićeš ponovo ono što uistinu jesi:

Tiha i prostrana Praznina,
čista posuda Božija
spremna da primi

Novo Čovečanstvo.
*
P. Šumski: PLAMEN SVESTI (2024)

www.stihoterapija.in.rs

Prvu knjigu ©Stihoterapije: „Plamen Svesti“,
možete naručiti pozivom na +381 64 26 52 916
ili putem mejla: petar.shumski@gmail.com

STIHOTERAPIJA: Isceljujuća moć Poezije

Ja pamtim govor Tišine
i vetra u krilima ptica
i snivam šapatom sunca
i odjekom kamenih litica…

U početku beše Reč…

Doduše, ako ćemo da budemo u Istini – u početku beše Tišina, a onda u tu Tišinu pade prva Reč, prva od mnogih, i iz Nje nasta svet koji poznajemo! Ta Prvobitna Reč je bila Tvoračka. Mnogo od te magične moći Prve Reči se do danas izgubilo življenjem u Vavilonskoj kuli i pogrešnim prevodima, ali, ponešto se i zadržalo u jezgrovitosti poetskog govora koji je najbliži magiji i moći Prve Reči.

Od pradavnih vremena je poznata isceljujuća moć muzike i reči. Drevna plemena i narodi bez pisma sa svih meridijana, oduvek su, u šamanskim obredima, inicijacijama, sezonskim svetkovinama i godišnjim proslavama – koristili moć muzike, pesme i plesa, ne samo u cilju prenošenja i očuvanja sopstvene tradicije i zajedništva, tj. potvrđivanja osećaja plemenske pripadnosti i povezanosti, već i u cilju očuvanja telesnog i duševnog zdravlja. O moći Reči, govore ovi stihovi:

Reči razdvajaju i reči spajaju…
Reči zavode i rasvetljavaju…
Reči razboljevaju i isceljuju…
Reči lede i otapaju…
Reči udaraju i reči miluju…
Reči ubijaju i vaskrsavaju…
Reči razaraju i stvaraju…

Reči mržnje i reči Ljubavi…
Reči zla i reči Dobra…

Koje pobeđuju?
One koje izgovaraš.

*
Reči šamana (iscelitelja), najčešće pevane uz ritmičke zvuke doboša i melodijskih instrumenata, imale su magijsku moć u ritualima prošišćenja i isceljenja. Od pradavnih vremena do danas, muzika, ritam i reč (pesma pre svega), kada se pravilno koriste, imaju važnu ulogu u isceljivanju i očuvanju duševnog i telesnog zdravlja, povezivanju ljudi od srca-srcu i uzdizanju svesti i duha zajedništva. Savremeni masovni koncertni spektakli zamenili su šamanske obrede i plemenske svetkovine, a knjige i razne publikacije (pisana reč) – zamenile su usmena predanja i pesme koje su stariji prenosili mlađima s kolena na koleno.

U našem narodu postoji izreka: „Lepa reč i gvozdena vrata otvara.“ Ta vrata su – vrata čovekovog srca, a lepa reč je danas potrebnija nego ikad. U vreme sveopšte tehnologizacije, otuđenja, mas-medija i mas-kulture, sveopšte zagušenosti informacijama i agresivne (zlo)upotrebe reči – lepa reč, ona koja dira i otvara ljudsko srce – postala je prava retkost. Tišina je još ređa privilegija. Kako je ljudski um uglavnom nenaučen (tačnije: odučen) da sluša i čuje tišinu i prepozna poruku koju ona nosi, muzika i poetska reč koji su najbliži izvornoj Tišini i magijskoj moći prvobitne Reči, tj. zvuka („U početku beše Reč“) – ostaju najadekvatniji prenosioci značenja i zračenja poruke Izvora koja nas isceljuje i vraća celovitosti i Jedinstvu.

*

Terapija stihom

Kada nam se srca otvore i stanu
jedno naspram drugog kao dva ogledala
mi kapije Večnosti tada otvaramo
i kroz njih bez pokreta prolazimo…

Mogli bismo reći da je jedna od svrha ©STIHOTERAPIJE  umirenje uma, spuštanje svesti u srce, i uspostavljanje izgubljene harmonije sa Celinom Postojanja. Harmonija se uspostavlja na nivou Duše, koja je sedište emocija. Emocije su ključ, jer su energetska hrana i pokretač svih ljudskih akcija. Osvešćivanjem i balansiranjem emocija, pročišćavanjem, isceljivanjem i uzdizanjem u tački Raskršća (Srca) – usklađuje se ceo organizam i prevodi iz stanja mentalne uznemirenosti u stanje spokoja i (pre)bivanja u Srcu. Ovo prividno spuštanje iz uma (sa nivoa mentala) u srce je, zapravo, uzdizanje svesti Jedinstva bez koje nema stvarnog zdravlja, kao ni života ispunjenog radošću i svime onim što nam savremeni rasparčani način života prečesto uskraćuje: skladom, mirom, smislom i… ljubavlju.

Čovek koji boravi u srcu, u miru i ljubavi sa sobom i svetom, ne može da povređuje sebe, bližnje i druga živa bića, niti da uništava život u bilo kom obliku. Čovek koji je dostigao Ružu Srca – prebiva u radosti Bića gde odvojenosti nema i ne može je biti.

Sve do danas, muzika, ritam i reč (pesma pre svega), kada se pravilno koriste, imaju važnu ulogu u isceljivanju i očuvanju duševnog, duhovnog i telesnog zdravlja, povezivanju ljudi od srca-srcu, i uzdizanju duha zajedništva.

Zbirka pesama „Plamen Svesti“ je prvi deo trilogije (ili troknjižja) ©STIHOTERAPIJE. Ona je u celini posvećena samospoznaji, slobodi, tišini i Bogu: smospoznaji kao procesu oslobađanja čovekovog bića od unutrašnjeg ropstva iluzornim predstavama o životu; iskustvu slobode kroz odnos prema okruženju, drugima i svekolikoj stvarnosti; iskustvu meditativne tišine i odnosu prema Bogu kao izvoru i utočištu naše egzistecije.

Druga knjiga je cela posvećena iskustvu Ljubavi, a treća – Molitvi.

Poglavlja unutar zbirke su organizovana tako da iscrtavaju jasnu putanju od svetovnog (Robovi slobode, Dodiri stvarnosti, Tragovi Svetlosti) do unutarnjeg, intimnog i duhovnog iskustva (Pouke mudraca sa Istoka, Razgovor Oca i Sina, Rezervat tišine).

Stihovi sabrani na stranicama ove zbirke, imaju moć da okrenu našu svesnu pažnju od uzburkane svakodnevice, ka Izvoru Stvarnosti u nama – našem duhovnom Srcu. Oni su nežni vodiči na Putu koji vodi –

Iz tame u Svetlost.

Iz straha u Ljubav.

Iz laži u Istinu.

Iz ropstva u Slobodu.

Iz buke u Tišinu.

Iz nemoći u Svemoć.

Iz iluzije u Stvarnost.

Iz zla u Dobro.

Iz podeljenosti u Jedinstvo…

Proces koji se odvija je usredištavanje. Povlačenjem svesti od buke uma i prolaznih misli ka zvučanju stihova, um se smiruje, duša se čisti i otvara za dublju stvarnost: Tišinu koja je Izvor iza svih reči i zvukova. Tišinu koja je najdublja radost i sloboda bića.

Ako živite u gradu, znate da je tišina, zapravo, najveća privilegija i najređe blago koje možete sebi da priuštite. Učinite baš to! Pronađite, stvorite i poklonite sebi vreme za bivanje u Tišini. Videćete da je to najveći dar i čin najveće ljubavi i istovremeno – izvor najdublje radosti koje sebi možete pružiti.

Stihovi ove zbirke snažno upućuju na tu dublju Istinu u svakome od nas, i na neki način predstavljaju pripremu za skok u Tišinu koji svako svojom svešću mora da učini sam! Zato je dobro da posle svake ili posle nekoliko pročitanih pesama, napravite pauzu i ostanete u tišini: ispražnjeni od uobičajenih sadržaja uma – svakodnevnih briga, planova, želja… Kao što ste s pažnjom čitali stihove, sa istom pažnjom nastavite da osluškujete tišinu iza reči – kao njihov prirodan nastavak i sveprisutnu pozadinu koja ima moć da isceli sve rane života nastale u buci užurbane svakodnevice. Jer Tišina to i jeste: ona je nečujan ključni sastojak koji stoji iza moći reči i muzike i leči na najdubljem nivou – tamo gde ni muzika ni reči ne dopiru. Čućete je vrlo jasno ako svoju pažnju (svest) održite u miru, ne dopuštajući ni jednoj misli da se nametne i zatalasa glatku, smirenu površinu jezera vaše svesti.

Kada je svest u tom stanju potpunog, nepomućenog mira, bez spoljašnjih uznemirujućih sadržaja, ona gubi svoje individualne granice, širi se i stapa sa kosmičkom svešću čiji je neodvojiv deo. Svest oslobođena stiska ego-uma vraća se svome Izvoru, svojoj sveukupnosti: Tišini koja je kolevka i matrica svega stvorenog. To je ulazak u meditaciju, u tihovanje. To je povratak Domu.

Slušajte Tišinu i ona će vas isceliti!
Buditi spokojni.
Ostanite u Tišini.

*
Petar Šumski
tišinar i stihoterapeut

Tekst je prolog u prvu knjigu ©Stihoterapije: PLAMEN SVESTI (2024)

www.stihoterapija.in.rs
https://www.facebook.com/stihoterapija/

*
Prvu knjigu ©Stihoterapije: „Plamen Svesti“,
možete naručiti pozivom na +381 64 26 52 916
ili putem mejla: petar.shumski@gmail.com

 

Освит Нове Земље

Тог јутра свет је освануо окупан блиставом светлошћу првобитног Сунца, примордијарном светлошћу Стварања. Светлост је била у свему и прожимала све. Блистала је свака трунка прашине, сваки камен и грумен земље, свака капљица воде, сав ваздух,  свака травка, сваки листић, свака грана и дрво, свака животињица, сваки човек, жена, дете… Све је било просветљено двоструком светлошћу унутрашњег и спољашњег Сунца: унутрашња светлост Божанске искре у сваком бићу и свакој ствари, ослобођена вела илузије, стапала се са светлошћу Првобитног Сунца које је обасјавало преображени, прочишћени, обновљени свет, Нову Земљу, чисту као првог дана Стварања. Рај је опет био ту, где је промишљу Божијом првобитно успостављен: на вољеној Мајци Земљи, датој Човеку, сину Божијем, на чување, уређивање, неговање и су-стварање… Потпуно обновљена, Мајка Земља је блистала као предивни плави бисер или сафир кроз читаву Креацију, кроз Сунчев систем и Млечни пут, кроз све галаксије и све универзуме…

Пробуђени и подмлађени Људи Новог Човечанства, посматрали су предивну Креацију, потпуно свесни своје припадности Створитељу и свог задатка у Вечности. Окупани унутрашњом светлошћу Божије милости и Љубави, зацељених и просветљених срца, грлили су се братском и сестринском љубављу и купали обновљени Свет енергијом Чисте Љубави и Радости Живљења која је исијавала из њихових прочишћених Срца… Човек се вратио у Рај, у првобитно Јединство Створитеља и Творевине. Све је озаривало и опијало човека: цвеће јарким бојама и облицима без броја и хиљадама суптилних мириса…; птице хорским појањем цвркутавих арија и шаренилом перја…; вода жубором, одсјајима светлости са површине и спектром дугиних боја које су се преламале и одражавале у свакој капљици…; ваздух шумом лишћа у крошњама дрвећа, благошћу додира и мирисима чисте Радости Живота који је бујао на све стране…

Лепота се простирала докле год је поглед допирао, Лепота је била у свему и све је било Лепота. Лепота која је спасила Свет – и Милост и Љубав Божија.

Тог јутра, свет се пробудио окупан блиставом светлошћу првобитног Сунца, а човек је поново стајао у средишту Божије креације, окружен својом браћом и сестрама по животу, биљкама и животињама, у Љубави, у хармонији свих планова и свих царстава, потпуно усклађених са Божијом вољом и стопљених са њом. Бог и Човек, Креатор и Креација, опет су били Једно, у Свести пуног самопрепознавања. Сваки пробуђени Син, свака пробуђена Кћи је опет могла да каже: Отац и ја смо Једно!

Иза поцепаног вела илузије одвојености, остали су еони самозаборава – заборављени.
*
Тако је било, тако јесте и тако биће.
Амин!

www.ekologijasvesti.com

Ustav za Život

IMAJU LI BILJKE PRAVO NA ŽIVOT?

Svakako ste se ne mali broj puta sreli sa prizorom iskrčenog šumarka ili šume, osakaćenog ili posečenog drveća po parkovima i izletištima – gde ste ostajali ožalošćeni i zapitani: Ko je to uradio i zašto?

Ovo pitanje najčešće ostaje bez dovoljno ubedljivog odgovora. Tako mi je, pre nekoliko godina, u susretu sa jednim takvim žalosnim prizorom bez opravdanja i odgovora, palo na pamet da bi bilo dobro napisati nešto kao Ustav za život, ili „Deklaraciju o pravima biljaka na život“ i osnovati Društvo za zaštitu biljaka, poput onih koja postoje za zaštitu životinja.

Životinje su, valjda zato što hodaju, imaju oči i aktivno komuniciraju sa nama na brojne načine, poodavno u centru pažnje raznih zaštitara, ali je bilje, ostalo nekako skrajnuto (ili mi se čini) i prepušteno na milost i nemilost ljudske samovolje, nemorala i nesvesnosti…

Društvo za zaštitu biljaka nisam osnovao, ali sam napisao pomenuti Ustav za Život u formi nacrta. Nezavršen i otvoren, sa nabacanim osnovnim idejama, čeka vaše sugestije, dopune, primedbe ili pohvale.

Voleo bih da ovaj tekst probudi svest ljudi o svetosti i jednakosti Života u ma kom obliku se taj Život ispoljavao… Pozdrav zelenilu koje se budi u našim srcima!

Pozdrav Životu koji je Večan!

*

USTAV za ŽIVOT

– nacrt –

1. Osnovne odredbe: Pravo na Život

1) Svaki oblik života je od Boga dat.

2) Zato: Svako živo biće je sveto.

3) Život je svetinja i osnovno pravo. Svako živo biće ima osnovno i neotuđivopravo na Život – od Boga dat.

4) Niko nema pravo da bilo kom biću oduzme život – jer život pripada samo Bogu (Stvaraocu života) i tom određenom obliku života – i nikom drugom.

5) Svako oduzimanje života, ma kom biću (čoveku, životinji, biljci – podjednako), je zločin protiv Života i kršenje Božjeg zakona.

6) Osnovni Božji zakon glasi: „Ne ubij!“

7) Biljke, životinje, ljudi i planeta Zemlja u celini – su živa bića i braća po životu, jednaka u svemu, pa i po pravu na život.

8) Svaki oblik života zavisi od svakog drugog oblika života, jer Život je Jedan. Sve je povezano.

9) Mera uzimanja (zahvatanja) iz riznice života – je samo: održanje i davanje Života, a ne gomilanje bogatstva na račun smrti drugih bića.

10) Nijedan oblik Života po Božjem zakonu, nije vredniji od ma kog drugog oblika Života. Pred Bogom smo svi jednaki: i biljke, i životinje i ljudi.

11) Ako čovek nema odgovornost prema Životu, ako ne poštuje prvi Božji zakon – promašuje suštinu svog postojanja na Zemlji. Time čini zločin protiv Boga i njegovog dara: Života.

12) Svako zlonamerno, nemarno i nezakonito oduzimanje Života (biljci, životinji ili čoveku), je kršenje prvog Božjeg zakona i podleže ljudskim zakonima na Njemu utemeljenim, te kao takvo, smatra se zločinom protiv Života.

13) Svaki zločin protiv života mora biti sankcionisan.

14) Planeta Zemlja kao živo biće (kolevka života i naš Dom) i svi oblici života koji je nastanjuju – povereni su od Boga nama, ljudima, na staranje, čuvanje i unapređivanje – ne na uništavanje!

15) Osnovni zadatak, cilj i svrha postojanja Čoveka na Zemlji je da prepozna, voli i čuva Život u celini i svakom njegovom delu.

2. Posebne odredbe: Pravo biljaka na Život

16) Svaki oblik života je svet. Svaka biljka, svaka travka, drvo, cvet – su sveti jer su od Boga dar.

17) Biljke su, uz vodu, osnova – potka Života na planeti Zemlji. Daju nam vazduh koji dišemo, svoja tela kao hranu i lek, građu i ogrev za naše domove, hrane nam sva čula i dušu lepotom, održavaju balans temperature, vodnih režima, kretanja vazdušnih masa (itd.) na Planeti, pružaju dom bezbrojnim oblicima života…

18) Bez biljaka i vode, život na Zemlji bio bi nemoguć. Ubijamo li biljke (šume, livade, barske i okeanske biocenoze…) – ubijamo osnovu našeg postojanja na planeti, ubijamo Život, ubijamo sami sebe.

19) Život je Bog i Bog je Život. Ne poštujemo li bilje i svaki oblik života na Zemlji, ne poštujemo ni sebe, ni Boga koji je sve stvorio. Poštovanje Kreacije je poštovanje Kreatora.

20) Kako se odnosimo prema biljkama, tako se odnosimo i jedni prema drugima. Tako se odnosimo prema Životu.

21) Biljke i ljudi su braća po životu, oduvek su delili isti prostor i njihova prava na prostor i život su jednaka. Ljudi i biljke čine deo jedinstvene zajednice života.

22) Naš opstanak, opstanak Čovečanstva i svih drugih oblika života i Zemlje u celini, zavisi od opstanka biljaka. Nestanu li biljke, nestaće i Život na planeti Zemlji. Nestaće i Čovek.

 …

3. Prava biljaka na život u gradu /Pravo čoveka na biljke u gradu

1) Prava biljaka u gradu su ista kao i prava svih biljaka i svih oblika života na Zemlji, ma gde postojali. Samo je njihovo očuvanje još značajnije, jer je naša potreba za njima u gradu veća.

2) Život u gradu bez biljaka je nemoguć.

3) Beton i asfalt ne mogu da zamene posečeno drvo ili zatrti travnjak. Beton i asfalt ne daju kiseonik, zaklon od sunca i kiše, šum vetra u krošnjama, mesto za svijanje gnezda pticama, radost umornim čulima koje pruža zelenilo krošnje, mekoću trave pod stopalima, ne daju hranu ni telu ni duši. Beton i asfalt ne stvaraju život.

4) Betoniranje i zatiranje zelenih površina („parkova“), kao i seča drveća su oblik ludila i zločin protiv Života: i uništenih biljaka i ljudi koji u gradu stanuju. Ti činovi degradiraju Život i ljudskost.

5) Svaki čovek ima pravo na minimalnu količinu zelenila u gradu (…) zbog održanja duhovnog, mentalnog, psihičkog i fizičkog zdravlja. Svaki čovek ima pravo da neguje svoj komadić zelenila, travnjaka, svoje drvo – svoj komad zemlje-života…

6) …itd…

7) (Sve sugestije i dopune koje su u duhu odbrane života od čovekove nesvesnosti, sebičluka, pohlepe i samovolje su dobrodošle!

Dopišite… 🙂

*

Život za Život!

Predlog Ustava za Život:

Petar Šumski,
stihoterapeut, dipl.dizajner permakulture

www.ekologijasvesti.com
www.stihoterapija.in.rs